| Carmen 17 (in Croatian by Dubravko Skiljan) |
|
| |
| Available in
Latin,
Brazilian Port.,
Chinese,
Croatian,
Dutch,
English,
Finnish,
French,
Hungarian,
Italian,
Scanned, and
Vercellese. Compare two languages here.
|
|
| |
O moj gradiću,
dugi most na kom igre sad spremaš,
i gdje plesati želiš
ti, ima klimave noge,
stoga opravdan strah
je tvoj da zbog trošnosti građe
još doživjeti može
pad, na dno močvare leći.
Bar da dobiješ
čvrsti most, takav kao što želiš,
da i Salijci sveti
ples mogu igrati ondje!
Samo, gradiću,
daj mi dar, pa da puknem od smijeha.
Sugrađanina
jednog svog želim vidjeti s mosta
kako pada u smradni
kal sav od glave do pete,
gdje je najdublji
blatni vir ovog jezera cijelog,
gdje je močvarni
gnjili rit, bara olovne boje.
To je čovjek
veoma glup, poput djeteta malog
koje ima tek ljeta
dva, otac njiše ga njegov.
Kad se djevojka uda
za nj, sva u punome cvatu
(uz to finija ona bi
nego nježno je janje,
treba kao na zreli
grozd strogo paziti na nju),
on ljubakati pusti
nju, ne brinući se ništa,
i u krevetu sjedi
svom; kao joha kad leži
oborena u jarku gdje
bradve udarcem oštre,
pa ne osjeća
ništa baš, kao da je i nema,
takav glupan je ovaj
moj: nema vida ni sluha,
tko je, živ li je ili
ne, to čak nikako ne zna.
Njega baciti želim ja
s tvoga mosta naglavce
da se osvijesti možda
on i iz tuposti trgne
i da ostavi pospan
duh posred dubokog blata
kao mula kad žitki
glib potkovu joj proguta.
|
|
| © copyright 21-9-2006 by Dubravko Skiljan |
|
| |
