| Carmen 10 (in Croatian by Dubravko Skiljan) |
|
| |
| Available in
Latin,
Brazilian Port.,
Chinese,
Croatian,
Dutch,
English,
Finnish,
French,
German,
Hungarian,
Italian,
Scanned, and
Vercellese. Compare two languages here.
|
|
| |
Var me dokona k svojoj ljubavnici
s trga odveo da je vidim; odmah
shvatih: kurvica, čim je vidjeh, ali
ipak prilično ljupka, nije loša.
Kad tu dođosmo, počnu razgovori,
a među njima i o Bitiniji,
kakva zemlja je tamo, što se zbiva,
da li zaradu donio sam kakvu.
Ja im istinu rekoh, kako nisu
niti pretori sami niti pratnja
tu omastili bradu; osobito
mi, jer pretor nam bješe gadni peder
kome zadnja je briga bila pratnja.
»Ipak, svakako«, kažu, »kupio si
ono po čem je kraj taj slavan: ljude
koji ležaljku nose.« Da bih pred njom,
pred tom djevojkom, bio silno važan,
rekoh: »Nije mi bilo tako loše,
provincija je bijedna, ali ipak
osam kršnih momaka kupih sebi.«
(Nemam nikog ni ovdje niti ondje
da mi slomljene noge moga trošnog
poljskog ležaja nekamo ponese.)
A djevojčura – posve u svom stilu –
reče: »Katule, daj mi njih posudi
malo; htjela bih mene da odnesu
tu do svetišta.« »Čekaj«, odvratim joj,
»to što netom ti rekoh da su moji
bješe zabuna: imam druga Cinu,
Gaj se naziva – on ih posjeduje.
No svejedno je kome pripadaju:
služe i meni kao da su moji.
Ali dosadna ti si, neukusna,
kada ne smijem ja rastresen biti.«
|
|
| © copyright 16-9-2006 by Dubravko Skiljan |
|
| |
