| Carmen 61 (in Croatian by Dubravko Skiljan) | 
 |  
 |  | 
 
| Available in 
Latin, 
Brazilian Port., 
Chinese, 
Croatian, 
English, 
French, 
Hungarian, 
Italian, and 
Scanned. Compare two languages here.
 | 
 | 
 
 |  | 
 
Brdo Helikon
nastavaš, 
o Uranijin
potomče, 
k mužu djevicu
dovlačiš, 
o Himeneju, Himene, 
o Himeneju, Himen. 
Čelo cvijetom
ovjenčaj sad 
mažurana što miriše, 
veo uzmi i, veseo, 
bijelih nogu u
sandali 
zlatnoj, ovamo
dođi. 
Danom radosnim
uzbuđen 
počni svadbenu
pjesmu tu 
zvučnim glasom
pripijevati, 
nogom o zemlju udari, 
mahni smrekovom
bakljom. 
Poput Venere idalske 
kad je došla pred
frigijskog 
suca, djevica Vinija 
sad za Manlija
polazi, 
čista, pod
sretnim znakom,  
kao mirta iz Azije 
s cvjetnim granama,
blistava, 
koju sebi za igranje 
Hamadrijade boginje 
hrane jutarnjom
rosom. 
Dođi u našu
družinu, 
žurno ostavi aonske 
spilje, hridi i
Tespiju, 
što ih natapa
hladeći 
nimfa ta Aganipa. 
Gospodaricu u nov dom 
zovi: mladoga muža
strast 
neka ljubavlju
vezuje, 
kako bršljan sa
strana svih 
nježan opleće
stablo. 
Čiste djevice,
sad i vi – 
blizu vama je
sličan dan – 
zapjevajte u zboru
sve: 
»O Himeneju, Himene, 
o Himeneju, Himen«, 
da bi radije došao, 
kada začuje da
je zvan 
dužnost svoju da
obavi 
vodič Venere
čestite, 
časnih ljubavi
veza. 
Kog će više
zazivati 
zaljubljeni i
ljubljeni? 
Kog od bogova štovat
će 
ljudi više? O Himene, 
o Himeneju, Himen. 
Tebe zaziva za svoj
rod 
drhtav otac, a
djevice 
za te skidaju s
njedra pas, 
tebe tjeskobno mladi
muž 
sluša požudnim
uhom. 
Ti si djevojku –
divan cvijet – 
sam mladiću tom
žestokom 
dao sada iz
majčina 
krila u ruke, Himene, 
o Himeneju, Himen. 
Niti Venera bez tebe 
vezu ne može sklopiti 
koja uživa dobar
glas. 
S tobom može. Pa koji
bog 
da se takmiči
s tobom? 
Širom vrata otvorite! 
Mlada dolazi. Vidiš
li 
baklje ove
sjajnokose? 
.................................... 
.................................. 
..................................... 
..................................... 
priječi
urođen još je stid; 
sluša ipak ga sve
kroz plač 
jer je nužno da
ide. 
Nemoj plakati,
Vinijo, 
nikad, ne boj se,
nijedna 
žena divnija od tebe 
nije vidjela nad
morem 
jasni dan kako
sviće. 
Tako često kod
bogatih 
ljudi raste u šarenom 
vrtu zumbulov krasan
cvijet. 
Ali ne čekaj,
bježi dan: 
hajde, mladenko,
dođi! 
Hajde mladenko
dođi sad, 
ako želiš, i glas naš
čuj. 
Vidi kako ti mašu sve 
zlatnim vlasima
buktinje: 
hajde, mladenko,
dođi! 
Neće nikada tvoj
se muž 
lako odati razvratu 
niti preljubu
sramotnom, 
neće spavati
daleko 
od tvog nježnoga
njedra, 
nego, kao što vitki
trs 
bliska stabla obavija, 
tako ti ćeš ga
obviti 
u svoj zagrljaj.
Bježi dan: 
hajde, mladenko,
dođi! 
O ti ležaju, koji
svim 
........................................ 
........................................ 
........................................ 
bijela kreveta
noga. 
Kakve radosti
čekaju 
tvoga vlasnika, da bi
ih 
kroz noć kratku
uživao 
i sred podneva. Bježi
dan: 
hajde, mladenko,
dođi. 
Luč,
dječaci, sad dignite: 
veo dolazi svadbeni. 
Zapjevajte nam pjesmu
tu: 
»Hej, Himeneju,
Himene, 
hej, Himeneju,
Himen!« 
Neka napokon odjekne 
šala, drska i
bestidna, 
gazdin dragi će,
čuvši je, 
djeci orahe dijeliti: 
za nj je svršena
ljubav! 
Daj dječacima
orahe, 
priležniče ti
lijeni, već 
dosta bilo je igre
te: 
odsad služi Talasiju, 
daj im orahe,
momče! 
Prezirao si seljanke, 
priležniče, još
nedavno: 
uskoro će ti
brijati 
lice. Bijedniče,
bijedni moj, 
daj im orahe,
momče! 
Kažu, teško se
odričeš, 
namirisani supruže, 
tih dječaka:
odreci se! 
Hej, Himeneju,
Himene, 
hej, Himeneju,
Himen. 
Znamo da si uživao 
samo ono što
priliči; 
suprug ne smije ni
sve to. 
Hej, Himeneju,
Himene, 
hej, Himeneju,
Himen. 
A ti, mlada, ne
odbijaj 
ništa bračni što
traži drug, 
da ne potraži kod
druge. 
Hej, Himeneju,
Himene, 
hej, Himeneju,
Himen. 
Evo, ovo je mužev dom
– 
kako bogat i ugledan!
– 
daj da služi ti
odsada – 
hej, Himeneju, Himene, 
hej, Himeneju,
Himen – 
sve dok ne budeš
starica 
sijeda, drhtava, koja
sve 
kimajući
potvrđuje. 
Hej, Himeneju,
Himene, 
hej, Himeneju,
Himen. 
Prijeđi sa
srećom preko tog 
praga zlaćanim
nogama, 
stupi kroz dveri
blistave! 
Hej, Himeneju,
Himene, 
hej, Himeneju,
Himen. 
Gledaj kako te
unutra, 
na počivaljci
feničkoj, 
suprug s čežnjom
očekuje! 
Hej, Himeneju,
Himene, 
hej, Himeneju,
Himen. 
Njemu kao i tebi žar 
pali duše dubinu svu, 
njegov oganj je
dublji još. 
Hej, Himeneju,
Himene, 
hej, Himeneju,
Himen. 
Oblu ručicu
mladenke 
pusti, djevere, –
vrijeme je 
da se ide u ložnicu. 
Hej, Himeneju,
Himene, 
hej, Himeneju,
Himen. 
Možeš, mužu, da
priđeš sad: 
žena ti je u
postelji, 
lice sija joj kao
cvijet 
ili bijele titrice 
ili crvenog maka. 
Nisi – tako mi bogova
– 
ti, mladoženjo, manje
lijep, 
nije Venera ni tebe 
zanemarila. Bježi
dan, 
bez oklijevanja
priđi! 
Nisi dugo oklijevao, 
tu već dolaziš.
Venera 
dobra neka te
čuva, jer 
nisi tajio žudnje
cilj, 
čistu ne
skrivaš ljubav. 
Lakše bit će
prebrojiti 
zrna pijeska u Africi 
i svjetlucavih
zvijezda roj 
nego tisuće
načina 
vaše ljubavne igre. 
Uživajte po volji
sad, 
brzo rodite
dječicu! 
Takav ne smije stari
rod 
bez potomstva
presahnuti, 
obnavljajte ga
stalno. 
Neka Torkvat vam
maleni 
nježne ruke iz
naručja 
pruža majčina,
neka on 
slatko smiješi se ocu
svom 
otvorenih ustašca. 
Neka ocu po
obličju  
bude nalik, da
stranci svi 
vide u njemu Manlija,
 
neka licem iskazuje 
čednu
majčinu krepost. 
Neka hvale svi tako
rod 
zbog vrline mu
majčine 
kako odličan
bije glas 
svud Telemaha jedino 
zbog Penelope majke. 
Sad zatvorite,
djevice, 
vrata: dosta je igre.
Vi, 
časni supruzi,
živite 
sretno, vršite
dužnosti 
bračne snagama mladim! 
 | 
 
 | 
 
| © copyright 16-10-2006 by Dubravko Skiljan | 
 
 | 
 
 
 |  |