O Veranije, od svih prijatelja
ti za kopalja sedam meni draži,
vratio si se kući, svome domu,
složnoj braći i svojoj staroj majci?
Jest! Sretnih li, dobrih za me vijesti!
Živ si, zdrav si mi, vidjet ću te, čuti
kako ibersku zemlju, ljude, narod
slikaš po običaju; vrat ću moći
tvoj da grlim, da ljubim usta, oči.
Od svih sretnika što ih je na svijetu,
tko je veseo, blažen poput mene?

Verani, omnibus e meis amicis
antistans mihi millibus trecentis,
venistine domum ad tuos penates
fratresque unanimos anumque matrem?
Venisti. O mihi nuntii beati!
Visam te incolumem audiamque Hiberum
narrantem loca, facta, nationes,
ut mos est tuus applicansque collum
iucundum os oculosque suaviabor?
O quantum est hominum beatiorum,
quid me laetius est beatiusve?