Vas ću nabiti sprijeda i odostrag,
tebe, pederu Aurelije i tebe,
kurvo, Furije, jer me smatrate
prostim zbog mojih lascivnih pjesmica.
Èastan pjesnik mora biti pobožan,
no za pjesmice to nije potrebno:
tek tada imaju duha i slasti
kada su lascivne, kada nisu čedne,
kad mogu uspaliti ne djeèake, nego
dlakave ljude koji jedva pokreæu ukočena leđa.
Mislite li da ja nisam muško,
zato što ste čitali o tisućama poljubaca?
Vas ću nabiti sprijeda i odostrag.

Pedicabo ego vos et irrumabo,
Aureli pathice et cinaede Furi,
qui me ex versiculis meis putastis,
quod sunt molliculi, parum pudicum.
Nam castum esse decet pium poetam
ipsum, versiculos nihil necesse est;
qui tum denique habent salem ac leporem,
si sunt molliculi ac parum pudici,
et quod pruriat incitare possunt,
non dico pueris, sed his pilosis
qui duros nequeunt movere lumbos.
Vos, quod milia multa basiorum
legistis, male me marem putatis?
Pedicabo ego vos et irrumabo.