zdravo, i neka vam Zeus podari obilje sve,
vrata, za koja se priča da nekoć ste odano Balbu
služila dok je dom držao starac taj sam,
a sad kažu da sinu slabo služite otkad
stari već nije živ, u dom je ušao brak:
recite zašto niste vjerna novome gazdi,
zašto govore svi da ste drugačija sad.
»Nismo (neka prosti Cecilije čija smo sada!),
nismo uzročnik zla, premda nas bije taj glas;
nitko ne može reći da ikakva naša je greška,
ali za ovdašnji puk vrata su kriva za sve!
Ma tko bilo gdje kakvo god otkrije prljavo djelo,
viče on u sav glas: „Vrata, ej, krivac ste vi!”«
kad u sinovlji se vrt otac popišao sam.
»Nije to sve što Briksija ispod Kiknova visa
smatra i kaže da zna: Briksija onaj je grad
koji je ljubljena
mati moje Verone, i kroz nju
protječe Melin tok, sasvim polagan i žut;
tu se o Postumiju i
Korneliju još priča,
s njima je vršila blud, preljuba sramotan čin.
Netko bi mogao
reći: „Otkud vrata to znaju?
Ne mogu ona ni tren kućni napustiti prag
ni prisluškivati
ljude: mogu zatvarati samo
i otvarati dom – drži ih dovratak čvrst.”
Često smo
čula gdje krišom govori služavci kojoj
o svome bludu, a glas posve bi postao tih
kad bi, u nadi da
nemamo mi ni jezik ni uši,
ona imena dva navela u priči toj.
Još je spomenula
nekog koga nećemo reći,
da ne podigne on riđastih obrva luk.
Dugonja taj je, zbog
tobožnjeg poroda, lažne trudnoće,
svojevremeno dug sudbeni vodio spor.«
