Javlja se Večernja zvijezda; mladići, na noge. Ona
svjetlost svoju, što dugo je čekamo, napokon diže.
Vrijeme je: ustati treba, napustiti bogatu gozbu:
sad će djevice doći, pjevat će sad se Himenej.
Himene, o Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!
Djevojke, da li mladiće vidite? Naprijed u bitku!
Jer Večernjača plam svoj pokazuje sada nad Etom.
Nema sumnje: vidite kako su skočili hitro?
Nisu skočili slučajno: pjevat će pobjedu svoju.
Himene, o Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!
Nećemo lako, drugari, odnijeti pobjede palmu.
Gledajte kako razmišljaju djevojke između sebe!
Ne razmišljaju uzalud: dostojno stvorit će nešto;
nije ni čudo, kad trude se svojom pameću cijelom.
Nama je pamet na jednoj strani, na drugoj uši;
pravo je ako nas poraze: napor pobjeda voli.
Zato bar sada punu pažnju obratite borbi!
Sad će započeti s pjesmom, trebat će odgovor dati.
Himene, o Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!
Večernja zvijezdo, tko je okrutniji od tebe gore?
Možeš oteti kćer iz naručja njezine majke,
kćer iz naručja majke oteti, dok se je drži,
nevinu djevojku tada silovitom dati mladiću.
Što okrutnije čini osvajač kad porobi zemlju?
Himene, o Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!
Večernja zvijezdo, tko je ljubazniji od tebe gore?
Svojom vatrom potvrđuješ vezu sklopljena braka
koju zasniva muž prema dogovoru otaca
ali je ne ostvaruje dok se ne pojaviš, sjajna.
Koji je bogova dar žuđeniji od toga časa?
Himene, o Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!
Večernja zvijezda je od nas, drugarice, odnijela jednu.
..........................................................................
..........................................................................
..........................................................................
Kad se god pojaviš, noćni ophod započinje straža.
Noću se lopovi kriju, no ti ih, Večernjačo, često
na djelu uhvatiš kad se pod imenom Danice vraćaš.
Neka te djevojke grde u svojim tužbama lažnim.
Neka te grde, kad ono što grde potajno žele!
Himene, o Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!
Kao što skrovit cvijet u vrtu tajnome raste –
ne dira tu ga stoka, ne siječe nikakvo ralo,
dašci ga miluju, jača ga sunce, hrani ga kiša;
mnogi su željeli njega mladići, djevojke mnoge;
otkad, ubran vrhom nokta, osta bez cvata,
mladić ne želi nijedan, nijedna djevojka njega –
tako je djevojka, dok je nevina, svojima draga;
a kad izgubi čisti cvijet i zaprlja tijelo,
tad se mladićima ne sviđa, niti je djevojke vole.
Himene, o Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!
Kao što sama loza na tlu golome raste –
ne može nikad izrasti, slatkoga roditi grožđa
nego stabljiku nježnu svija pod teretom svojim,
ubrzo vrškom trsa dotiče vlastiti korijen,
pa je ni seljak ne gaji, niti je govedo štedi;
no kad se slučajno spoji s brijestom kao sa mužem,
tad je uzgaja seljak, a stoka je brstiti ne smije –
tako i djevojka ostaje jalova kad se ne uda;
a kad, sazrela za to, brak ona doličan sklopi,
mnogo je draža mužu, manje je ocu na teret.
Djevojko, ti se ne opiri svojem suprugu takvu!
Ne smiješ se oprijeti onome kom te je predao otac,
otac i majka, a njima se pokoravati moraš.
Djevičanstvom raspolažu ujedno otac i majka:
trećina pripada ocu, trećina pripada majci,
tvoja je trećina samo: nemoj se sporiti s njima
koji su i ta prava ustupili zetu s mirazom.
Himene, o Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!

Vesper adest, iuvenes, consurgite: Vesper Olympo
exspectata diu vix tandem lumina tollit.
surgere iam tempus, iam pinguis linquere mensas,
iam veniet virgo, iam dicetur hymenaeus.
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!
Cernitis, innuptae, iuvenes? consurgite contra;
nimirum Oetaeos ostendit Noctifer ignes.
sic certest; viden ut perniciter exsiluere?
non temere exsiluere, canent quod vincere par est.
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!

non facilis nobis, aequales, palma parata est:
aspicite, innuptae secum ut meditata requirunt.
non frustra meditantur: habent memorabile quod sit;
nec mirum, penitus quae tota mente laborant.
nos alio mentes, alio divisimus aures;
iure igitur vincemur: amat victoria curam.
quare nunc animos saltem convertite vestros;
dicere iam incipient, iam respondere decebit.
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!

Hespere, quis caelo fertur crudelior ignis?
qui natam possis complexu avellere matris,
complexu matris retinentem avellere natam,
et iuueni ardenti castam donare puellam.
quid faciunt hostes capta crudelius urbe?
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!

Hespere, quis caelo lucet iucundior ignis?
qui desponsa tua firmes conubia flamma,
quae pepigere uiri, pepigerunt ante parentes,
nec iunxere prius quam se tuus extulit ardor.
quid datur a diuis felici optatius hora?
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!

Hesperus e nobis, aequales, abstulit unam.
. . . . . . . . .

. . . . . . . . . . .
namque tuo adventu vigilat custodia semper,
nocte latent fures, quos idem saepe revertens,
Hespere, mutato comprendis nomine Eous
at lubet innuptis ficto te carpere questu.
quid tum, si carpunt, tacita quem mente requirunt?
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!

Vt flos in saeptis secretus nascitur hortis,
ignotus pecori, nullo convolsus aratro,
quem mulcent aurae, firmat sol, educat imber;
multi illum pueri, multae optavere puellae:
idem cum tenui carptus defloruit ungui,
nulli illum pueri, nullae optavere puellae:
sic virgo, dum intacta manet, dum cara suis est;
cum castum amisit polluto corpore florem,
nec pueris iucunda manet, nec cara puellis.
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!

Ut vidua in nudo vitis quae nascitur aruo,
numquam se extollit, numquam mitem educat vuam,
sed tenerum prono deflectens pondere corpus
iam iam contingit summum radice flagellum;
hanc nulli agricolae, nulli coluere iuvenci:
at si forte eadem est ulmo coniuncta marito,
multi illam agricolae, multi coluere iuvenci:
sic virgo dum intacta manet, dum inculta senescit;
cum par conubium maturo tempore adepta est,
cara viro magis et minus est invisa parenti.
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!

Et tu ne pugna cum tali coniuge virgo.
non aequom est pugnare, pater cui tradidit ipse,
ipse pater cum matre, quibus parere necesse est.
virginitas non tota tua est, ex parte parentum est,
tertia pars patrest, pars est data tertia matri,
tertia sola tua est: noli pugnare duobus,
qui genero suo iura simul cum dote dederunt.
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!