U smijeh nagna me netko tu na sudu
kad, dok je moj Kalvo izvanredno
tužbe nizao protiv Vatinija,
ruke dižući reče pun priznanja:
»Višnji bogovi, rječita li klinca!«

Risi nescio quem modo e corona,
qui, cum mirifice Vatiniana
meus crimina Calvus explicasset,
admirans ait haec manusque tollens:
"di magni, salaputium disertum!"