Zar se, Juvencije, među tolikim svijetom ne nađe,
da bi ti postao drag, jedan pristaliji stvor
no što je onaj iz pustoga, zabitnog gnijezda Pizaura
prijatelj tvoj i gost, žut kao pozlaćen kip?
Njega sad u srcu nosiš i, nesvjestan nedjela svoga,
bezočno smatraš da on više ti vrijedi no ja.

Nemone in tanto potuit populo esse, Iuventi,
bellus homo, quem tu diligere inciperes.
praeterquam iste tuus moribunda ab sede Pisauri
hospes inavrata palladior statua,
qui tibi nunc cordi est, quem tu praeponere nobis
audes, et nescis quod facinus facias?