Rufe, badava i uzalud tebe sam smatrao drugom.
(Zar badava? O ne – skupo sam platio to!)
U dušu si se ušuljao moju i – jadna li mene! –
sažgao njezinu srž otevši sreću mi svu!
Oteo si je, svirepi otrove moga života
i prijateljstva mog, ljubavi propasti, ti!

Rufe, mihi frustra ac nequiquam credite amice
(frustra? immo magno cum pretio atque malo),
sicine subrepsti mi, atque intestina perurens
ei misero eripuisti omnia nostra bona?
eripuisti, heu heu nostrae crudele venenum
vitae, heu heu nostrae pestis amicitiae.