Ti si govorila, Lezbijo, nekad da Katula samo
znaš, i da Jupiter sam nije toliko ti drag.
Tad si mi značila više no dragana prostome puku,
koliko ocu sin znači i ljubljeni zet.
Sad sam upoznao tebe, i premda žudim još žešće,
za mene sasvim si lak, bezvrijedan odsada plijen.
»Kako je moguće?« pitaš. Kad ljubim, nepravda takva
čula povećava žar, cijenim sve manje te ja.

Dicebas quondam solum te nosse Catullum,
Lesbia, nec prae me velle tenere Iouem.
dilexi tum te non tantum ut vulgus amicam,
sed pater ut gnatos diligit et generos.
nunc te cognovi: quare etsi impensius uror,
multo mi tamen es vilior et levior.
qui potis est, inquis? quod amantem iniuria talis
cogit amare magis, sed bene velle minus.