A Rufa liže Rufulovog sad, Rufa,
Menenijeva žena koju vi često
na groblju vidjeste gdje krade s kog groba
za ručak nešto – poluošišan čuvar
nju tuče dok iz vatre grabi kruh pali.

Bononiensis Rufa Rufulum fellat,
uxor Meneni, saepe quam in sepulcretis
vidistis ipso rapere de rogo cenam,
cum devolutum ex igne prosequens panem
ab semiraso tunderetur ustore.