Nosi proljeće već topline blage,
već se stišava bijes zimskog neba
daškom ugodnim zapadnoga vjetra.
Polja frigijska, Katule, napusti
i ravnicu Nikeje sparne plodnu:
k slavnim azijskim mjestima poleti!
Već treperi od želje duh za skitnjom,
već se radosne noge krijepe žudnjom.
Zbogom, drugovi, pratioci dragi:
skupa od kuće krenuli smo na put,
natrag vode nas različite ceste.

Iam ver egelidos refert tepores,
iam caeli furor aequinoctialis
iucundis Zephyri silescit aureis.
Linquantur Phrygii, Catulle, campi
nicaeaeque ager uber aestuosae:
ad claras asiae volemus urbes.
Iam mens praetrepidans avet vagari,
iam laeti studio pedes vigescunt.
O dulces comitum valete coetus,
longe quos simul a domo profectos
diversae varie viae reportant.