Gle, Septimije ljubljenu u krilu
Akmu drži i kaže: »Moja Akme,
ako ne ginem za tobom i nisam
spreman dovijeka ljubiti te žarko
poput bezumno, na smrt zaljubljenih,
neka susretnem lava siva oka
sam u Libiji i kod vrućeg Inda.«
Kad to reče, na lijevu stranu Amor
kihnu potvrdno, zatim i na desnu.
Akme lagano tada nagne glavu,
momku predragom zamagljene oči
ljubi usnama svojim rumenima.
»Moj Septimije mali«, kaže, »uvijek
ovom služimo samo gospodaru,
ljubav u meni jačim, žešćim ognjem
plamti, sažiže nježno moje tijelo.«
Kad to reče, na lijevu stranu Amor
kihnu potvrdno, zatim i na desnu.
Tad pod znamenjem dobrim krenuli su,
ljubljen ljubljenoj uzvraća svu ljubav.
Akme draža je bijednom Septimiju
no sva Sirija i još Britanija.
Vjerna Akme u Septimiju samo
slasti nalazi i užitke divne.
Zna li smrtnike itko tako sretne,
ljubav kojoj su bozi tako skloni?

Acmen Septimius suos amores
tenens in gremio 'mea' inquit 'Acme,
ni te perdite amo atque amare porro
omnes sum assidue paratus annos,
quantum qui pote plurimum perire,
solus in Libya Indiaque tosta
caesio veniam obvius leoni.'
Hoc ut dixit, Amor sinistra ut ante
dextra sternuit approbationem.
At Acme leviter caput reflectens
et dulcis pueri ebrios ocellos
illo purpureo ore suaviata,
'sic' inquit 'mea vita Septimille,
huic uni domino usque serviamus,
ut multo mihi maior acriorque
ignis mollibus ardet in medullis.'
Hoc ut dixit, Amor sinistra ut ante
dextra sternuit approbationem.
Nunc ab auspicio bono profecti
mutuis animis amant amantur.
Unam Septimius misellus Acmen
mavult quam Syrias Britanniasque:
uno in Septimio fidelis Acme
facit delicias libidinisque.
Wquis ullos homines beatiores
vidit, quis Venerem auspicatiorem?