|
Carmen 44 |
|
Unlink scrollbars |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Moj posjede što
spadaš ili u Tibur,
Sabinu možda (kome
nije baš stalo
da vrijeđa me,
taj tiburskim te tlom smatra,
dok drugi u
sabinjanski te kraj broje) –
Sabina ili (bolje)
Tibur – tek znadi:
s užitkom boravih u
tebi, u vili,
i istjerah iz
pluća težak, suh kašalj
što s pravom mi ga
dobavio moj trbuh
jer tjerao me da za
gozben stol sjednem.
Kad želio sam
Sestijev da gost budem,
pročitah njegov
jedak govor, pun žuči,
gdje Ancijevoj
protivi se on tužbi.
Od tada zimica me
tresla, čest kašalj,
sve dok pod okrilje
ne dođoh tvog krova,
gdje koprivin
izliječio me čaj, odmor.
zahvaljujem ti stoga
mnogo, zdrav zdravcat,
što nisi kaznio me za
moj grijeh teški.
Ne protivim se, ako
paskvil još jedan
utrpa Sestije mi,
njegov stil hladni
tad neka nazeb nosi
njemu, ne meni,
kad nakon loše knjige
on me tek zove.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
O funde noster seu Sabine seu Tiburs
(nam te esse Tiburtem autumant, quibus non est
cordi Catullum laedere; at quibus cordi est,
quovis Sabinum pignore esse contendunt),
sed seu Sabine sive verius Tiburs,
fui libenter in tua suburbana
villa, malamque pectore expuli tussim,
non inmerenti quam mihi meus venter,
dum sumptuosas appeto, dedit, cenas.
Nam, Sestianus dum volo esse conuiua,
orationem in Antium petitorem
plenam veneni et pestilentiae legi.
Hic me gravedo frigida et frequens tussis
quassait usque, dum in tuum sinum fugi,
et me recuravi otioque et urtica.
Quare refectus maximas tibi grates
ago, meum quod non es ulta peccatum.
Nec deprecor iam, si nefaria scripta
Sesti recepso, quin gravedinem et tussim
non mihi, sed ipsi Sestio ferat frigus,
qui tunc vocat me, cum malum librum legi.
|
|
|
|
|
Do you see a typo? Do you have a translation? Send me your comments! |
|
| |