Drugari, ovaj čamčić, što ga vidite,
od brodova je, kaže, brži bio svih,
i nijedno ga nije moglo plovilo
preteći, bilo da se samim veslima
s njim natjecalo ili punim jedrima.
Da nije tako, niti Jadran opasni
ni otoci Kikladi reći ne mogu,
ni Rod glasovit niti strašna Trakija
ni More mramorno ni divlji, grozni Pont,
gdje sadašnji je čamčić nekad nikao
u šumi lisnatoj; na vrhu kitorskom
šaputao je često šuštav njegov list.
Amastrido i Kitore pun šimšira,
to sve je tebi u tančine poznato
što čamčić priča: kad kaže da je on
na tvom vrhuncu u početku rastao
i tvojim morem prvi put zaveslao
i nosio svog gospodara odatle
tolikim pučinama burnim, kad je jak
u oba boka vjetar duvao, i blag
i naklon kada napne jedra Jupiter.
Ni bogovima obala on ne dade
dar žrtven kad od mora onog dalekog
čak amo dođe, do tog bistrog jezera.
No davno bješe to, a sada stari on
u miru spremljen; vama se posvećuje,
o blizanci, o Kastore i Polukse.

Phaselus ille, quem videtis, hospites,
ait fuisse navium celerrimus,
neque ullius natantis impetum trabis
nequisse praeterire, sive palmulis
opus foret volare sive linteo.
Et hoc negat minacis hadriatici
negare litus insulasve Cycladas
Rhodumque nobilem horridamque Thraciam
Propontida trucemve Ponticum sinum,
ubi iste post phaselus antea fuit
comata silva; nam Cytorio in iugo
loquente saepe sibilum edidit coma.
Amastri Pontica et Cytore buxifer,
tibi haec fuisse et esse cognitissima
ait phaselus, ultima ex origine
tuo stetisse dicit in cacumine,
tuo imbuisse palmulas in aequore,
et inde tot per impotentia freta
erum tulisse, laeva sive dextera
vocaret aura, sive utrumque Iuppiter
simul secundus incidisset in pedem;
neque ulla vota litoralibus deis
sibi esse facta, cum veniret a mari
novissimo hunc ad usque limpidum lacum.
Sed haec prius fuere; nunc recondita
senet quiete seque dedicat tibi,
gemelle Castor et gemelle Castoris.