Ljubit ću te, slatko moja Ipsitilo,
užitku moj, ljepoto moja,
zapovjedi, da poslije podne dođem k tebi.
Zapovjediš li, pomogni mi,
da mi netko ne bi zakračunao vrata praga,
da ti ne bi nekamo vani otišla,
zato ostani kod kuće i budi spremna
devet puta za redom ševiti se sa mnom.
Ali, ako si suglasna, odmah zapovjedi:
ležim na leđima sit nakon ručka
bušeći tuniku i plašt.

Amabo, mea dulcis Ipsitilla,
meae deliciae, mei lepores,
iube ad te veniam meridiatum.
Et si iusseris, illud adiuvato,
ne quis liminis obseret tabellam,
neu tibi lubeat foras abire,
sed domi maneas paresque nobis
novem continuas fututiones.
Verum si quid ages, statim iubeto:
nam pransus iaceo et satur supinus
pertundo tunicamque palliumque.