Pratioci Pizona, bijedna svito,
s malom, lakom prtljagom, praznih ruku,
ti, moj Fabule, dobri Veranije,
što mi radite? Da li glad ste dosta
s tom ništarijom podnijeli i studen?
Da li imate zapisan gubitak
za dobitak – jer tako ja upisah
uz svog pretora trošak u dobitak!
(Stvarno, Memije, dugo i polako
ti si vrtao mene svojim klinom!)
Kako vidim, i vi ste slično prošli.
Nije ni vama nabijena kraća
motka. Eto što znači prijateljstvo!
Neka bogovi svi vam zlo nanesu
jer ste Romulu ruglo, Remu bruka!

Pisonis comites, cohors inanis,
aptis sarcinulis et expeditis,
Verani optime tuque mi Fabulle,
quid rerum geritis? Satisne cum isto
vappa frigoraque et famem tulistis?
Ecquidnam in tabulis patet lucelli
expensum, ut mihi, qui meum secutus
praetorem refero datum lucello?
O Memmi, bene me ac diu supinum
tota ista trabe lentus irrumasti.
Sed, quantum video, pari fuistis
casu: nam nihilo minore verpa
farti estis. Pete nobiles amicos!
At vobis mala multa di deaeque
dent, opprobria Romuli Remique.