Mlitaviji si, Tale
kurvo, nego zečja dlaka
i nego paperje u
guske i krajičak uha,
u starca opuštena
kita ili paučina,
no od olujnog vihora
grabljiviji kad vidiš
na mjesečini
pospane čuvare garderobe;
moj kaput meni odmah
vrati koji ukrao si,
ručnike
hispanske i vezivo iz Bitinije,
što javno svud ih
nosiš kao da su od tvog djeda.
Sad skini s toga
svoje pandže, sve mi natrag vrati,
da ne bi tvoja meka
bedra, ručice ti nježne
od biča koji
žeže bile žigosane sramno,
jer čudno tad
ćeš skakati, baš kao mala lađa
na otvorenu moru kad
je zahvati oluja.