Dobro ćeš ručati kod mene, Fabule moj,
za nekoliko dana, budu li ti bogovi skloni bili,
doneseš li sa sobom obilan i dobar ručak,
i ne zaboravi: ne dolazi bez ljupke djevojčice,
i bez vina, šale i svog glasnog smijeha.
Doneseš li sve to, slasno ćeš jesti, jer
novčanik tvog Katula uvijek je pun paučine.
Ali, zauzvrat, dobit ćeš čistu hvalu ili nešto
posve fino i elegantno; pokloniti ću ti parfem
koji je moja djevojčica dobila od Venere i Kupida.
Kada ga pomirišeš, molit ćeš bogove, da te
svega pretvore u nos.

Cenabis bene, mi Fabulle, apud me
paucis, si tibi di favent, diebus,
si tecum attuleris bonam atque magnam
cenam, non sine candida puella
et vino et sale et omnibus cachinnis.
Haec si, inquam, attuleris, venuste noster,
cenabis bene; nam tui Catulli
plenus sacculus est aranearum.
Sed contra accipies meros amores,
seu quid suavius elegantiusve est:
nam unguentum dabo, quod meae puellae
donarunt Veneres Cupidinesque;
quod tu cum olfacies, deos rogabis
totum ut te faciant, Fabulle, nasum.