Kome knjižicu ovu zgodnu, novu
sad da posvetim kad je dovršena?
Moj Kornelije, tebi, jer da vrijede
nešto trice te ti si vjerovao
davno, kad si u Rimu prvi stao
opisivati povijest svijeta u tri
knjige učene, s marom napisane.
Zato knjižicu ovu, kakva bila,
primi; Djevice zaštitnice, samo
neka duže od jednog vijeka traje!

Cui dono lepidum novum libellum
arida modo pumice expolitum?
Corneli, tibi: namque tu solebas
meas esse aliquid putare nugas.
Iam tum, cum ausus es unus Italorum
omne aevum tribus explicare cartis...
Doctis, Iuppiter, et laboriosis!
Quare habe tibi quidquid hoc libelli—
qualecumque, quod, o patrona virgo,
plus uno maneat perenne saeclo!