Ti, veranije, sam jedan, vredish vishe
od prijatelja mi tristo hiljada
jesi li stigao kuchi penatima
i materi ostareloj braci sloznoj?
Stigo si. O, za mene poslanice srecne!
Videcu te citavog i slusati dok pricas
o Iberima, gde su, shta su, ko su,
ko shto ti umes, a ja hocu li ti
vrat priviti usne i oci poljubiti?
O koliko ljudi ima blazhenih,
od mene dal iko je miljem srechniji?

Verani, omnibus e meis amicis
antistans mihi millibus trecentis,
venistine domum ad tuos penates
fratresque unanimos anumque matrem?
Venisti. O mihi nuntii beati!
Visam te incolumem audiamque Hiberum
narrantem loca, facta, nationes,
ut mos est tuus applicansque collum
iucundum os oculosque suaviabor?
O quantum est hominum beatiorum,
quid me laetius est beatiusve?