Vec se prolece povlaci mlako,
i dugih noci je vetrova huk
blagi Zefir stisao lahor...
S ravnica frigijskih, ti kreni Katule,
s plodnih gora zarke Nikaje;
da slavne azijske vidis gradove.
Vec srce ustreptalo zudi za polaskom,
i nogama ti struji putna groznica;
O drugari dragi, ostajte zbogom,
s vama na dug put od doma krenuh,
domu ce nas drugi putevi vratiti!